utorak, veljača 27, 2007
ponedjeljak, veljača 26, 2007
nedjelja, veljača 25, 2007
Radarski objekt na vrhu Kozjaka
Pogled na Trogir i trogirski škver
A sada isto, ali malo zumirano
Relikvija unutar crkvice nije pobjegla mom digitalcu.
Odavde počinje spuštanje do planinarskog doma.
Ona mala fleka je Mjesec
Ljubičice u neposrednoj blizini planinarskog doma. Znači li to da je i u prirodi došlo proljeće?
Još jedan dan iza nas, novi izazovi čekaju....
petak, veljača 23, 2007
ponedjeljak, veljača 19, 2007
Klik na sliku otvara novu, veću sliku.
nedjelja, veljača 18, 2007
Križ na prijevoju Malačka
Oznaka vrha na zidu kamene crkvice
Pogled na Kaštela i aerodrom u Resniku
Resnik, malo pobliže :)
Nebo, modro nebo :)
Hm, hm uhvatih ih na djelu: čini mi se da se i priroda budi
Pogled kroz stijene, u daljini se vidi Čiovo
Ružne su i štetne, ali ovako izbliza mogu proći, gusjenice borova prelca
četvrtak, veljača 15, 2007
ponedjeljak, veljača 12, 2007
četvrtak, veljača 8, 2007
Šetali smo uz more. Dan predivan, kao stvoren za šetnju. No uvijek se može i bolje iskoristiti, zar ne. Zvoni joj mobitel, kratak razgovor i lice se ozari osmjehom. Znaš mama me zvala, otišla je na put, danas je neće biti kući. Hoćemo li navratiti do mene, to će biti prvi put da ćeš ući u moju kuću. Naravno da hoću, još obećaj da ćeš napraviti što za ručak, gladan sam kao vuk. Pa naravno, u svojoj kući sam ja gazdarica. Pogotovu kada nema nikog, dodah u pola glasa. Čula je i nasmiješila se, te prijetećim glasom ali samo prividno prijetećim rekla: platit ćeš ti meni ovo. He, znao sam što me čeka. Požurili smo do auta i učas smo došli kući. Ljubavi, ovo je moja kuća, raskomoti se kao da si kod svoje kuće. Nema problema, to nije bar teško za napraviti, što sve da ostavim na sebi, pitah je. Samo se ti igraj sa mnom, sve ja pamtim, čuo sam glas iz kuhinje i zveckanje posuđa. Ljubavi, ja ću malo gledati prostorije. Dobro, samo nemoj ulaziti u moju sobu. Pa naravno da neću ljubavi, znam da je neuredna, a već sam bio kraj vrata njezine sobe. No čula je kada sam otvorio vrata i dotrčala brzinom munje, izbacila me vani i otišla opet u kuhinju. Čovjek ti ne može niti vjerovati, rekla sam ti da ne ideš tamo. Ma daj ljubavi, pa to je samo soba, ona soba iz koje sam prvi put čuo tvoj glas, ona soba koja je slušala sate naših razgovora. Morao sam je vidjeti. Nemoj se ljutiti. Dođi u dnevni boravak i da se nisi pomakao. Sjeo sam u udobni kožni trosjed i upalio televiziju. Moja ljubav je i dalje spremala obrok koji je počeo lijepo mirisati. Tako, sada se ima još samo kuhati pola sata na laganoj vatrici, rekla je i došla do mene. Vidi ti njega, kao da je kući. Pa je si li mi rekla da se opustim ili nisi. Opkoračila me, suknjica joj se digla i sa veseljem sam ustanovio da je gola. Ne znam kada je ostala bez gačica, ali to sada već nije ni bitno. Stavila je ruke na moje hlače, brzo otkopčala patent i kaiš i sve je bilo kristalno jasno. Malo se igrala, kako ona tako i ja, a onda se namjestila i primila ga ona vlažnog i toplog. A meni je bilo još toplije kada sam ušao u nju do kraja. Ljubavi, nismo stavili kondom. Nema veze, obećaj da ćeš paziti. Pa sad, znaš mene, rekoh i nasmiješih se. To su bile moje zadnje riječi, salve poljubaca, osjeta, užitaka, nije bilo vremena za priče. Vodila je ritam koji je njoj odgovarao, a ja se nisam bunio.
Igrao sam se njezinim ukrućenim bradavicama i uživao u svakom trenu. Zatvorio sam oči jer je magija bila prejaka. A onda sam počeo osjećati ono što je neminovno. Svršit ću u nju ako nastavi ovakvim tempom. A to nisam htio. Ljubavi, uspori malo ples ljubavi, svršit ću u tebe. Pa, kaže ona, to barem ne boli i nasmije se, ubrzavajući ritam. Bila je blizu orgazma, kao i ja. Jači pokret i ja ću svršiti. A nisam je imao snage skinuti sa sebe, odgurnuti. I rekao sam sam sebi da će sve biti dobro, Jednom treba imati i sreću. Prestao sam se brinuti, opet se prepustio njezinom tijelu i dao sve od sebe u igri u kojoj nema pobjednika jer su oboje pobjednik. Orgazam je došao brzo, svršio sam i uživao, ona se uvijala i stenjala. I onda smo oboje stali, dok sam ja osjećao i dalje njezine trzaje. Dakle ovako se pravi beba, pomislih. Nije loš osjećaj. Pogledala me i rekla: ljubavi ne vidim da si se bunio što si svršio u mene, bit će da ti je bilo loše. Nasmijao sam se. Rekao sam da se ne miče još malo, predivan je to osjećaj. Ustaj, tuširaj se dok ja serviram ručak. I nisi bio tako loš. Seks je bio za plus četiri. No praksom do savršenstva. A tvoja maca je bila za pet. Nikada manju ocjenu ne bi joj niti dao. Savršena je….
utorak, veljača 6, 2007
To je tako lijepo
Nije ovaj svijet uopće loše, ne ne.
Dapače
Svima, veliku pusu šaljem!
ponedjeljak, veljača 5, 2007
Pogledajte koliko je sati dok pišem ovaj post: da vam skratim muke: 4:28 ujutro. I ona je rekla da me voli. Jeeeee kako sam sretan. Tek sam sada došao kući, bilo je predivno. Znate li samo kako je lijepa? Ma ne znate. I nema veze. Jako jako je lijepa i pametna i dobra cura. Baš sam vesel. Napokon je život krenuo dalje. I na kraju sam dobio pusu. Dan je kompletan. Sada mogu ići spavati, ili neću. Uživat ću u svakoj sekundi dok mislim na nju. Još malo parfema je ostalo negdje, u zraku, miriši mi soba po njoj.
Ljubim vas sve…
subota, veljača 3, 2007
Dong na vratima, prvi put. Drugi put je zvučao nervozno. Kao da nešto govori. Otvorio sam vrata i pogledao u curu, mlađu od mene, možda kojih pet - šest godina. Kosa u punđi, miris koji je odmah došao do mene, pripijena kožna jakna koja je više otkrivala nego li skrivala. I pogled. Vesele oči, smijeh. Dokad ću ja stajati na ulaznim vratima, zaboravio si na bonton? Ma nisam, izvini, uđi, i raskomoti se. Naravno da ću se raskomotiti, neću valjda čekati tvoje dopuštenje. Riječi su ostale u zraku dok je ona već prošla pokraj mene i otišla u dnevni boravak. Najtoplija soba, čisto i jednostavno uređena, trosjed, televizija i mala linija. Došao sam do nje, a ona je već uredno sjedila na trosjedu i u rukama držala čašu koja je bila prazna. Baš znaš sa gostima, prazne čaše poslužuješ?. I opet me pretekla. Hm, počeo sam se osjećati kao stranac u vlastitom stanu. Što želiš za piti, pitah. Odgovor je bio zbunjujući ali nikako i ne očekivan. Pa za početak, želim da sjedneš kraj mene. A poslije… Poslije ćemo vidjeti. Odlučio sam preuzeti igru u svoje ruke, koliko je to moguće. Upalo sam televiziju, sjeo kraj nje. A onda je započela priča. I ne znam zašto našao sam sebe sklupčanog u njezinom krilu. Njoj to nije smetalo, dapače gladila me po kosi i slušala. A ja sam pričao. I onda sam u pola priče zaspao. Ne znam koliko sam spavao , ali kada sam se probudio uloge su nam bile skoro pa zamijenjene. Ona je bila na mojoj desnoj strani: pokrivena dekicom, gledala TV. Kada je primijetila da sam se probudio u času se našla nad mnom. I onda se kao mačka primila uza moje tijelo. Prekrasan osjećaj, krupne oči i pogled koji hipnotizira. A zatim sa pogled spustio na njezine usne jer su me privlačile snagom magneta. I bile su od mojih usana daleko samo par centimetara. Zašto je uvijek taj trenutak prije poljupca tako snažan, nabijen emocijama? Zašto je tako lijep: prekrasno iščekivanje. Sva sreća što iščekivanje, barem ne ovo nije dugo trajalo. Sklopio sam oči i prepustio se. Poljubac. Vrijeme je stalo: a ja sam nestao. Istopio se, kao prvašić koji dobije prvu pusu u obraz. Nije me briga. Vrijedi proživljavati taj osjećaj. A poljupci su se nizali, jedan za drugim, sve slađi za slađim. Predivan je ovaj život, ovakve cure, ovaj osjećaj. I dok ga god mogu osjetiti, dotle ću biti mlad i živjet ću.
Ljubili smo se satima, izludio sam. Cijelo vrijeme je vrlo vješto moju požudu kočila, sve dok nije došlo vrijeme da i samu sebe ne može kontrolirati. Ne vjerujem da smo vodili ljubav, a opet neću to nazvati čistim sexom. Nešto između toga. I opet me nije briga, osjećaj je predivan. Kako je sve započelo tako je i završilo, mirnim jednostavnim poljupcem. Kao da nikakve strasti nije bilo. Sve je opet bilo tiho. A naša lica su krasila sva osmijeha. Legla je kraj mene i odspavali smo do jutra. A zatim svatko na svoju stranu uz neizrečen riječi: danas smo se vidjeli prvi put, svakako ne i zadnji…